ZNAMO LI SE SJEĆATI...? 1430. H.g. – 2009. god Datum: 22.06.2009

Plemenite porodice šehida,
Poštovana rodbino i prijatelji u ratu poginulih i nestalih,
Dragi preživjeli branitelji Maglaja i domovine BiH,
Cijenjeni uzvanici i gosti,
Draga braćo i sestre!

Es-selamu 'alejkum,


Okupljeni smo u Ljubatoviću, mjestu koje danas zadivljuje junskom ljepotom zelinila i rodnih livada. Ali, ovo mjesto zna da je jednoga juna, prije šesnaest godina za iznemogli i nedužni narod, novošeherskog i bradićkog kraja, a posebno za nevine živote mnogih, postalo, mjesto sjećanja na bol, patnju i stradanje najmilijih. Ovdje su zaustavljeni životi, uništene dunjalučke nade. Odavde u zbjegu, i logoru na otvorenom je započeo progon Bošnjaka prema žepačkom tunelu i dalje u vrelu Hercegovinu, kao i prema Željeznom polju, tada slobodnu teritoriju.

Ove kuće, njive i putevi znaju zašto smo danas ovdje. Ova dolina Bošnjacima danas vraća sjećanje na ispaćena lica civila, naših djedova i neni, očeva i majki, sinova i kćeri i ucviljene djece. Ko su ljudi, koji su tog juna, 1993. godine ljepotu suživota i zajedništva pretvorili u bol, patnju i stradanje izdajući svetost komšiluka? To su oni, koji su opijeni lažnom ideologijom nacionalizma, kojima ništa nije sveto.

Manifestacijom ''ZNAMO LI SE SJEĆATI...?'' potvrđujemo svoju vezanost sa svim, bosanskim i maglajskim šehidima, palim borcima, žrtvama progona i naše teške prošlosti. Ona treba biti naš duhovni je nacionalni susret, radi sigurne i sretne budućnosti našeg naroda. Naš narod će svoj potpuni smiraj pronaći samo ako bude iskreno u imanu, pokoran u islamu, poput naših slavnih predaka.

Snaga iskrenog Šehadeta, osjeća se najviše onda, kada među nama ima više onih koji su spremni živjeti i umrijeti za uzvišene ideale Islama, Domovine i drugoga, poput naših šehida, palih boraca i ostalih žrtava. Bošnjaci će biti sigurniji na rodnoj grudi, onda kada budu imali pravi osjećaj poštovanja prema neprolaznim vrijednostima.

Te trajne vrijednosti nisu prolazni ljudi od ugleda i položaja - nego šehidi i pali borci svjedoci vjere, mučenici progona, koji su sebe žrtvovali, za spas Dina, Domovine i svoga naroda. To su prave, odane i istinske veličine. Biti spreman na žrtvu za svoga brata i sestru i voljeti njima, što i sebi, najbolja je vjera. Dakako i ovogodišnja Manifestacija ''ZNAMO LI SE SJEĆATI...?'' treba da učvrstiti naš hod u sadašnjosti i budućnosti, da ne posrćemo, da spoznamo prave veličine, čuvamo vječni spomen na njih i da i mi budemo spremni živjeti i umrijeti za svoga brata i sestru.

Naši susreti i sjećanja ovakvim povodom, imaju za cilj da hrabro i iskreno zatvorimo stranicu prošlosti, bez mržnje i želje za bilo kakvom osvetom, tragajući za istinom i pravdom, ali ne zaboravljajući sve ono što nam se kao teško iskušenje dogodilo. Nema sumnje, da je najveća želja naših plemenitih šehida, palih boraca i svih žrtava, zbog kojih smo došli danas ovdje, da njihova uzvišena žrtva bude temelj našega zajedništva i sloge, međusobnog povjerenja i pomirenja, kako bi naša domovina i Maglaj, postali mjestom iskrenog suživota, tolerancije i čestitih ljudi.

Stoga je sveta obaveza posebno nas vjernika da doprinosimo svojim životom u vjeri pravilnom razvoju naše lokalne i društvene zajednice. Međutim, mi Bošnjaci kao da ne možemo bez kojekakvih sukoba i razdora na svim razinama. Nepotrebne i beskorisne podjele i sukobi, zbog različitih ljigavih interesa nažalost danas su opteretili brži razvoj naše domovine, sprečavajući tako važne i strateški značajne projekte za našu budućnost u okviru europskog zajedništva, kao i uzaludna nadanja mnogih da se ostvare osnovni preduvjeti za normalnu i funkcionalnu zajednicu i život u njoj dostojan čovjeka.

Kao pripadnici Islamske zajednice želimo iskreno doprinositi promjeni takvoga stanja u našem društvu. I ova manifestacija ''ZNAMO LI SE SJEĆATI...?'' donosi nadu u bolje sutra, popravlja krhke međuljudske odnose, briše sumnjičenje i nepovjerenje a snaži povjerenje, slogu, zajedništvo i solidarnost. Tamo gdje vlada mržnja, zavidnost i odbacivanje drugoga, mi želimo promicati pomirenje, poštivanje i prihvatanje svakog čovjeka bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, izgled i opredjeljenje, jer je svaki čovjek .

Iz Ljubatovića, mjesta bola, patnje, stradanja, brojnih žrtava i progona od strane krvnika i silnika, želimo uputiti jasnu poruku, da u ovoj zemlji i u našem plemenitom narodu ima toliko dobrih Bošnjana i ljudi, koji odlučno žele istinskom nadom i vjerom gledati u sretnu i sigurnu budućnost. Odlučno kažemo da nećemo dozvoliti da naša budućnost bude u rukama onih, koji su izdali duhovne vrijednosti, svetost komšiluka i bosansku dobrotu.

Danas više nego ikad našu zajednicu treba da prožima Uputa Božija, na čijem izvoru je snaga naše vjere i nade u bolje sutra. Svemoćni Bog, Gospodar vremena, i ljudi u Šehadetu, nam je snagu i slavu darovao. Zato jedino iskrenim životom u vjeri možemo graditi svoju budućnost, jer su jedino njene vrijednosti trajne u odnosu na prolaznost dunjaluka.

Zaboraviti i ne sjećati se progona sa vjekovnih ognjišta i stradanja naše braće i sestara novošeherskog i bradićkog kraja, značilo bi zaboraviti sebe, što se na veliku nesreću i danas, učestalo Bošnjacima ponavlja i događa. U vrtlogu vremena i dunjalučkoj pohlepi, sve više napuštamo trajne duhovne vrijednosti, zaboravljamo veliko djelo časnih šehida, palih boraca i ostalih žrtava, bez čega su naš život i sloboda uzaludni. Ako sebi kao narod dozvolimo zaborav, najvećih sinova i kćeri rodne grude, koji su svojim uzvišenim djelom, žrtvom vlastita života i smrću oplemenili naš Maglaj i voljenu domovinu, zaboravili bismo, uistinu tko smo, kome pripadamo i što smo.

Tokom krvave i teške prošlosti, Bošnjaci su kontinuirano u odbrani svojih duhovnih i temeljnih vrijednosti i životnog prostora, kao da nemamo pravo na svoju vjeru, povijest, svoj identitet, svoj teritorij, svoju domovinu, ni na svoj jezik i postojanje. I dok nam naviru sjećanja na strašne događaje, teške prošlosti, progon, patnju i stradanje našega napaćenoga naroda, novošeherskog i bradićkog kraja, manifestacijom ''ZNAMO LI SE SJEĆATI...?'' želimo potaknuti vlastite promjene u našim životima, kako bi nam dove i molitve uslišane bile i osvjetljavamo puteve svoga ponosnoga hoda stazama krvlju stečene slobode i svoga odlučnoga postojanja danas i sutra.

Mi živimo u vremenu globalizacije, velikih i brzih promjena, u kojem se negiraju osnovne vrijednosti ljudskog dostojanstva u kome se izgubio svaki osjećaj za čovjeka, koji je žrtva ovosvjetskih kompromisa, nasilja, nepravde i različitih interesa moćnika i zalima modernoga doba. Sačuvati vjeru i njene naprolazne vrijednosti, te samosvijest o svome identitetu i domovinu najveća zadaća je svih nas. Nikada kao danas Bošnjaci nisu bili izloženiji duhovnom i moralnom oslabljenju, od strane naših dušmana, kako bi iskoristili naše slabosti za svoje niske ciljeve.

Manifestacijom ''ZNAMO LI SE SJEĆATI...?'' snažimo svoj identitet, tragajući za njegovim temeljnim načelima, ko smo i kome u istinu pripadamo. Zašto se pitamo, kakvo nam je pamćenje i sjećanje? Zato, jer želimo pamtiti i čuvati istinu o nama, radi mladih, koji dolaze. Želimo graditi puteve međusobnog povjerenja, liječiti rane, ići u susret svome bratu, sestri komšiji i prijatelju, zbog dobrote i uzajamnog poštivanja svih ljudi dobre volje.


U poštivanju drugoga i drugačijega, emanet šehida, palih boraca i svih žrtava je čuvati i jačati vlastiti identitet, koji ne odbacuje različito i drugačije i ne ugrožava nikoga. Ovaj veliki bosanski emanet duboko je u nama i iz njega se rađa zdravo rodoljublje i domoljublje, što slobodu i domovinu čine istinskom blagodati.

Čuvajmo uspomenu i sjećanja na patnju, stradanje i progon Bošnjaka u džema'atima novošeherskog i bradićkog kraja, jer živih svjedoka će biti sve manje, a za deset, dvadeset godina teško da će ih još uopće biti. Tek tada postat će jasno koliko je značenje ove naše manifestacije ''Znamo li se sjećati...?'' i okupljanja poput današnjega, okupljanja koja imaju i moraju zadržati svoju tradiciju. Svjedoci će nestati, ali sjećanje i uspomena moraju ostati u nama i našim porodicama. S tom vas porukom srdačno selamim i već sada pozivam da se iduće godine ako Bog da opet okupimo, snažeći svoje sjećanje i pamćenje.

Hvala!



Glavni imam:

h.Izzuddin. ef. M. Kruško, s.r.